* U ATELJEU * NA IZLOŽBI U MUZEJ LIKE * NA IZLOŽBI U KRAGUJEVCU1. VENERE2. ANĐELI3. FIGURE4.ANIMALIZAM5. OBJEKTI6. RAZNO7.SKULPTURE U PARKU8. CRTEŽI9. STAKLOPRESS-INFO-FOTOO UMJETNIKU
Nikola Albaneže      
Iza međa nedohvatnih naslada

Rajskih li slasti ponuđenih pogledu: Venera zaronjena u med, okupana, pročišćena medom. Povlastica vida, kojemu je tako ekskluzivno omogućeno da upija i da se sladi ponuđenim prizorom, izaziva i draži i naša ostala čula - okusa, mirisa, opipa…

Međutim, suzdržimo se. Ovaj put ne stižemo do takvoga ispunjenja. Nagrada vjernima ostaje na slikovitoj razini poput vizije kojoj valja težiti. Do toga medenog, cvjetnoga soka što ispunio je ostakljeni vrt pretvorivši ga u hram slatkoće, nećemo doseći pa niti otajni nektarij, omotan zlatnožutim svjetlom, dlanovima upoznati.

Prelamanje odraza umnaža figurinu, tu negdje je privid, samo ga ne razlikujemo od zbilje. Ili nemamo što razlikovati; privid jest zbilja. I obratno. Neka neobična poklapanja. Promatrajući Veneru u medu – dakle, u materiji koja svojim simboličkim značenjem označava, pored ostalog, i spoznaju samu - uviđamo, točnije spoznajemo privid. Korak dalje i dublje u refleksiju nameće pomisao kako je ipak možda samo riječ o prividu spoznaje.

Bilo to kako god vam drago, ostavimo načas himeru gnoze i vratimo odvraćeni pogled na predmet. Luminizam u ovim djelima pokazuje se poput znanoga kinetičkoga efekta kojemu je žrtvovan kamen, ubran kao Zemljin plod, te dodir materijala koji poprima trajne oblike. Međutim, budući da svjetlosni učinak ovdje ipak nije sam sebi svrhom, pred nama je, na neki način, višak obavijesti, preobilje koje možemo shvatiti kao poigravanje značenjima i oblikovnim postupcima. U središtu, doslovnom i idejnom, nalazimo ženska tijela osobitih mjera i proporcija, tijela vesela i puna snage, vedra poput jutarnjeg svjetla, životna i bremenita. I to je dosta. Kud ćeš više? Poput pčela-medarica oblijećemo ih u potrazi za mednikom. Izvan središta pak, a tamo je, dakako, sve ostalo, širi se njegovo očitovanje, emanacija duha kondenzirana u dodatnom činu koji – poništavajući klasični doživljaj skulpture – potvrđuje njenu aktualnost.

Nikola Albaneže, Zagreb, 2007.




_________________________________________________________________

Svevremenska vitalnost

Duhovita nota u ostvarenjima Petra Hranuellija prisutna je od početaka njegova umjetničkog rada. Kako se ne nasmiješiti Veneri na motorinu ili Anđelu na klupi koji, ponekad, može zasjesti na ljuljačku pa ispod neke krošnje i osvijetljen mjesečinom razveseljavati namjernike? A Petrovi su anđeli zapravo prerušene Venere. S dodatkom malenih krila. Za njihova korpulentna tijela to su tek krilca, ali kao da bi – lako nam je zamisliti - i bez njih sva ta ženska bića (premda tobože inkognito prisutna kao Anđeo X) – tako zaobljena, punašna i meka - mogla poletjeti. Uostalom, zar ona nisu već i doletjela u mašti koja je u Petrovim rukama iznašla svoje zahvalno oruđe za utjelovljenje snova?
Taj dojam fizičke lakoće postaje metafora duševne lakoće, opuštenog pristupa životu u kojemu se sve što se prikazuje donosi u svome optimalnom stanju, na vrhuncu životne moći i jedrine, kako nam je predočen Bik u pokretu čiji uvjerljivi napon snage nije sapet nikakvim grčem niti naprezanjem. U sasvim spokojnom i hedonističkom ključu valja pristupiti i Bull Rideru. Kao iskazu vitalnog obilja zbog čega Hranuellija doživljavam kao osobitog tvorca isklesanih panegirika i ditiramba čime slavi veličajnost prirode, radosno slavlje postojanja.
Pa i kada epiderma njegovih bića – primjerice u Velebitske Venere – nije napeta, nego izbrazdana poput presjeka geoloških slojeva, i tada je to tek ornament, nipošto bilo kakvo tragički intonirano očitovanje čovjekove egzistencije. Dakako, umije se Hranuelli poigrati i izrazitije reduciranim, odnosno apstraktnijim formama kao u primjerima Figure I ili Anđela u poletu. Premda su i to radovi nadasve intrigantnoga koncepta i dojmljive izvedbe, naglašenije modernistička po svome karakteru, autorova duboka vokacija uvijek ga iznova odvuče – na sreću i zadovoljstvo zahvalnih promatrača i uživatelja erotskoga plasticiteta - u smjeru arkadijske pjesme i beskonačne plodonosnosti.

Nikola Albaneže,
30.4.2014. Galerija Zilik, Karlovac




Design R
Copyright 2007 Petar Hranuelli - Design R
O UMJETNIKU*ŽIVOTOPIS*SAMOSTALNE IZLOŽBE / 45*SKUPNE IZLOŽBE / 90*LIKOVNE KOLONIJE / 62*JAVNI RADOVI, NAGRADE I POHVALE*BIBLIOGRAFIJADraženka Jalšić ErnečićMarijan GrakalićRomina Peritz Nikola AlbanežeDavorin VujičićSnježana KauzlarićVesna Bunčić*KONTAKT