|
||
|
O djelima Petra Hranuellija Poput oblutka s morskog žala Hranuellijeva statueta anđela polegla se u dlanove. Bliješti bjelinom i žari senzualnošću iz svjetlosti i topline ukradenog Sunca u kamenu. U preplitanju dlanova i krila duh se gane i sjećanja navru na one koji su postali inženjeri neba. Peče. Punašna, obla figura žene bujnih grudi i raskošnih bokova u zaustavljenom gibanju brižno nagnuta, podatna… Svojom obezglavljenom i bezručnom tjelesnošću sažima suštinu pučkog vjerovanja u anđele. Dovoljna je misao da su tu, da postoje. Od njih ne zahtijevamo djelovanje. Oni su potsjetnici, putokazi i sadržatelji sjećanja. Samim tim su čuvari naše ljudskosti. U Hranuellijevom anđelu to je moja raskošna teta velikih plavih očiju i miris toplog ispečenog slavonskog kruha iz njezinog dlana. Tako malena djela u matematičkim dimenzijama, a tako snažna u svojoj poruci Hrauellijevi Anđeli su potresni. Kad se duh oporavi, tada oko ulovi jednostavnost i ljepotu forme; neizmjerno poštovanje prema materijalu kojem se prilazi. Ono emanira osjećaj vrlo opreznog prilaženju kamenu u kojem se daje prostor za njegovo postojanje od jedne intervencije dlijeta do one druge i tako ga se pušta progovoriti u svoj snazi i moći mase. Apsolutnost mase, njezina zbijenost, netaknutost tek probijena u intervenciji oduzimanja i puštanja prostora u nju, nosi praiskonski osjećaj poštovanja prema snazi i sili prirode do granica strahopoštovanja kad se osjećaji prelijevaju u mistiku, ritual, svetost. Već ciklusom „Venera“ Hranuelli, poput bijesnim udarcem čekića, komunicira nam nutarnju snagu sveg postojećeg koja se tek pomalja u vanjskoj opni predmetnog svijeta. Kulminira u „Katedrali“ iz 2008. u granitu. Oduzeto je sve suvišno i ostavljen je brod i jedro. Svetost je doplovila u onu koju mi danas poznajemo uobličenu u kršćanski nauk Uređena je i razumljiva. Divlji udarci čekićem i dlijetom skriveni ispod glatke bijele površine anđela u katedrali su pretočeni u uređenu rebrastu teksturu njezinog tijela-broda i njezinih krila-zvonika. Nutrina broda zadržava svojstvo anđeoske površine, te tako katedrala postaje ekvivalent mise koja se ovija oko čina euharistije. U crtežu Petar locira raspored budućih masa. Kratke, oštre strukturne crte nastale gotovo udarcem olovke po papiru režući ga, grade sjenu tamo gdje dlijetom se otkida kamen i ljudska ruka pušta prodiranje prostora. Grafičkom modelacijom u velikom kontrastu svjetla i sjene jer tamo gdje je svjetlo na papiru, gdje papir postoji sam sa sobom, a u skulpturi to je nedirnuti kamen, nameće se lik putene žene nadahnute pretpovijesnom Venerom. Zanimljivo je pratiti kroz crteže gradaciju intenziteta poteza-udarca olovke u pritisku na površinu papira i u njihovoj gustoći. Negdje su toliko tamni i snažni da probijaju obrisnu crtu. Bilo snažnim urezima grafita u papir, bilo frenetičnim, uzastopnim, jakim udarcima u kamen u vremenskom protjecanju, Petar Hranuelli kroz simbol forme, progovara o STVARANJU I POSTOJANJU, te silnoj ljudskoj želji za njegovim razumijevanjem od pretpovijesti do danas. Snježana Kauzlarić U Slavonskom Brodu, 18. lipnja 2012. About the Art of Petar Hranuelli Aa a pebble on the shore lies the Hranuelli Angel Statue in a palm. Struck by brightness, burning with the sensuality of light and warmth stolen from the sun in the stone. Interlaced palms and wings touch the spirit suddenly, in remembrance of those who became engineers of the sky. It burns. A buxom, round female figure, full - breasted and of bacchanal hips within a stopped motion, meticulously lop-sided, supple .... With her beheaded, armless substaniallity she contracts the quintessence of popular belives in the exsistence of angels.Their sheer presence satisfies, we do not expect them to act. They are reminders, signposts, keepers of memories – moreover guardians of our humanity. The „Hranuelli Angel“ comes within my gorgeous aunt, with her big blue eyes accompanied with the scent of freshly baked, warm bread in her hands. Hranuelli angels do agitate, however so minuscule works in mathematical dimensions, but nevertheless strong in their message. When the spirit gets reconvalescent, then the eye seizes the simplicity in the form – a grand respect for the approached material. The stone is approached carefully, by giving it a freedom of space and articulation throughout its strength and power of volume, between the many interventions of the chisle. Absolute mass, compactness, integrity - burst through by a giving and taking of space - carries within a primordial respect towards the prevalence and the might of nature to its utmost borders, when feelings turn into mystic, a ritual, light. With his „Venus Cycle“ Hranuelli communicates the inner strenght of exsistence, like a furios chistle stroke, only brushing against the outer membrane of the material word. This context culminates in the granite „Cathedrals“, 2008. Only the boat and its sail is left, all unnecessary removed, hollyness brought into order, becoming understandable. Wild hammer and chistle strokes put beneath the white, smooth surface of an angel in the cathedral are poured into a orderly texture of a body within a ship and a belfry within wings. Its inner being keeps its angel-like surface – the cathedral moreover states the euharistic sense of the holy mass.Into his drawings however Petar places future mass. Short, sharp structural lines - the pencil cuts the paper and produces a shadow where tools hit the stone and the human hand allows an outright breach through free space. On a graphic modulation by intense contrast of light and shadow the image of a voluptuous Venus-like female imposes – light on paper is light within itself, as is the sculpture in the untouched stone. This drawings show an interessting gradation of the intensity of a pen-stroke, pressing on paper-surface in its density, being occasionally so dark and strong, breaking the outline. Whether by graphit piercing paper or frenetic, successive, strong strokes on stone within time, Petar Hranuelli debates about the making and about excistence through figuration as well as about the ultimate human wish „to understand“ from „The Beginning of Time“. Snjezana Kauzlaric Slavonski Brod - 18th June, 2012 |
